Blogger Widgets Blogger

уторак, 13. децембар 2016.

On je izgubio. Nešto. Zauvek



       Bol koji steže grudi je toliko jak ali neću da zaplačem. Danas ne, iako jesam. Sutra ću da pijem da ublažim bol i da se doteram i budem lepa i hladna uz suze. A danas pokušavam da sam srećna. On je mnogo pogrešio, ali...  Nema više šanse. Izvukao je sve keceve iz rukava. Nema nijednog više. On je izgubio. Nešto. Zauvek. Ali .. Želim mu svu sreću. I sebi je želim. Ja ću se boriti za nju, a njemu je želim.

среда, 7. децембар 2016.

A sa njim... Gotovo je


    A sa njim... Gotovo je. Pokušala sam sa muškarcem po poslednji put na ovaj način. Sad sam sama i pokušaću tako. Ne ide mi sa njima. Ja sam "ubica" muškaraca. Partibrejker. Jedem momke. Dalje od mene. Upozoravam vas sve.



    Ovaj nije poslušao. Sad se nervira i "mrzi" me. Ne znam šta da kažem. Sem da nisam dobro. Sem da... Idem dalje. Sa velikim bolom u grudima. To valjda nije opasno. Šta god... Sa hiljadu misli... Idem dalje. Zbunjena. Razočarana. Zgrožena.







петак, 2. децембар 2016.

Moj svet niko neće dodirnuti


         Moj svet niko neće dodirnuti. Ima on svoju kapiju, koju niko preći ne može. Moj osmeh neće poremetiti niko, jer on postoji i kad ne bi trebalo. Mene neće niko preobratiti, jer ja volim samu sebe baš ovakvu kakva sam. To što sam pomalo drugačija je moj izbor. To je moj način da preživim u ovom svetu. Da proživim svoj život, a preživim ovakve ljude i „ovo vreme“.  





понедељак, 28. новембар 2016.

Ako se ne sretnemo nismo suđeni



     Čekam te, čekaj me. Ako se ne sretnemo, nismo suđeni. Život ima zacrtane svoje puteve. Biramo ih, ali nema mnogo opcija. Samo znaj da ću te se sećati u nekim ovakvim trenucima, trenucima slabosti. Trenucima kada osećam samoću. 



      Nadam se samo tada, jer sam odlučila tako. I na kraju, želim ti sve najlepše. Ja nisam najlepše što ti se može desiti, pa nisam ni htela da ti stajem na put. Ako te ipak put još jednom dovede meni, biću tu. Čekam.

недеља, 27. новембар 2016.

Opet pominjem nas

 

      Opet pominjem nas. Mi nismo postojali, samo ti i ja, naši pogledi i poneka reč. Ja ti nisam verovala, ti si lepo lagao. Ja se nisam trudila, ti si lepo odustao. Prestalo je sve, možda zbog našeg ponosa, inata. A što bi i počinjalo. Bilo je lepo videti u tvojim očima toliko tajni i to je sve. Ne bismo uspeli, znam. Mada, kažu da ne znaš ako ne pokušaš.
     

       Nisam pokušala, samo sam znala. To je taj ženski instikt, koji dokazuje i zaključuje o stvarima bolje od bilo kakve analize, bilo kakvih ispitivanja. Imala sam taj osećaj da ti nisi dečko, čovek, za mene. Imala sam osećaj da ja nisam za takvo vezivanje. Haos u mojoj glavi mi je dovoljan. Nije mi bio potreban haos u srcu.



by M.B.


петак, 25. новембар 2016.

A gde smo mi?!

     
         Nisam sama. A tako sam sama. Nisam u zabuni, a tako sam zbunjena. Tako sam tu, tako si tu, a tako nas nema. Tako nam je lepo, a tako nismo mi. Ne znam šta se dešava. Ljubav je tu. A gde smo mi?

         Gde smo pogrešili, da li se znamo, da li si moj, da li sam tvoja, da li se razumemo, da li me čuješ? Ti veliki stvore, dokle misliš da me zbunjuješ? Tako je, pa nije. Idem, pa neću da idem. Idi, pa ostani. Preko glave si mi, pa volim te.